Budyšin je politiske a duchowno-kulturne srjedźišćo Serbow. Tu namakamy najwažniše kulturne a politiske zarjadnišća najmjeńšeho słowjanskeho ludu, mamy tu šule a pěstowarnju, hdźež móžeja dźěći serbsce rěčeć a serbsku rěč nawuknyć.

Před wjace hač 1000 lětami wobsydlichu słowjanske kmjeny wulke dźěle srjedźneje a sewjerneje Němskeje. Jako załožerske lěto Budissina abo Budyšina płaći lěto 1002, jako so hłowny hród słowjanskich Milčanow prěni raz dokumentarisce naspomni. Tysac lět su Serbja a Němcy potajkim tule zhromadnje žiwi.

Dźensa eksistuja jenož we Łužicy hišće něhdźe 60 000 Serbow, kotřiž nimaja druheho maćerneho kraja zwonka Němskeje. Něhdźe pjeć do dźesać procentow měšćanskeho wobydlerstwa su dźensa serbskeje narodnosće. Město wuznawa so k swojej němsko-serbskej kulturje a stawiznam a pokazuje to najprjedy z dwurěčnymi taflemi wšěch dróhow a naměstow kaž tež zjawnych zarjadnišćow. Hłowne wustawki města Budyšina hódnoća zhromadnosć mjez Serbami a Němcami jako wobohaćenje. Měšćanska rada je tohodla wustawki k spěchowanju serbskeje rěče a kultury wobzamknyła a dźěłowy kruh za serbske naležnosće wutworiła.

Serbska rěč słuša k zapadosłowjanskej rěčnej skupinje. Při tym ma kołowokoło Budyšina rěčana hornjoserbšćina wjetše podobnosće z čěšćinu, wokoło Choćebuza rěčana delnjoserbšćina chila so bóle k pólšćinje.